Prilagodba teksta Marulićeve Judite na suvremeni hrvatski jezik u povodu 500. obljetnice objavljivanja

Predgovor

Prije petsto godina, 13. kolovoza 1521., otisnuti su prvi primjerci libra Marka Marulića Splićanina, u kom se uzdarži ištorija svete udovice Judit u versih harvacki složena. Danas taj libar, prvo umjetničko književno djelo na hrvatskome jeziku, jednostavno nazivamo Marulićevom Juditom. Vlada Republike Hrvatske 2021. godinu proglasila je Godinom čitanja, a Hrvatski sabor i Godinom Marka Marulića. S obzirom na tijek vremena i na važnost Judite, u povodu velike obljetnice na poticaj ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željka Jozića okupljena je potkraj travnja 2021. znanstvena radna skupina sa zadatkom izrade teksta Judite prilagođenoga suvremenomu hrvatskom jeziku. Odlučeno je i da se uz tekst prilagodbe donese transkripcija izvornoga djela, tj. prvoga tiskanog izdanja. Članovi su stručne radne skupine Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat, Željko Jozić, Kristian Lewis, Sanja Perić Gavrančić i Kristina Štrkalj Despot. Prilagodbu su izradili Vuk-Tadija Barbarić (uvodni dio, 1. pjevanje i kolofon), Sanja Perić Gavrančić (2. pjevanje i drugi dio 6. pjevanja), Kristina Štrkalj Despot (3. pjevanje i prvi dio 6. pjevanja), Marijana Horvat (4. pjevanje) i Željko Jozić (5. pjevanje). Kad je tako uspostavljena prva inačica prilagodbe, na njoj su nadalje zajednički radili svi autori. Juditu su transkribirali Vuk-Tadija Barbarić i Marijana Horvat. Prilagodbu je završno pročitao, standardnojezično ujednačio, redigirao i korigirao Kristian Lewis, koji je napisao i predgovor i životopis Marka Marulića. S obzirom na to da je Judita i do ove prilagodbe izazivala veliko zanimanje filologa, jezikoslovaca, književnih teoretičara i književnika, dosadašnje su nam znanstvene spoznaje i književnoumjetnički doprinosi dali čvrst temelj za rad. Odlučili smo se za prilagodbu u prozi koja što vjernije prenosi značenje izvornih Marulićevih stihova, a ne za prepjev, stoga što naša ideja nije da se ova prilagodba čita umjesto Marulićeva teksta, nego da bude pomoć pri čitanju i razumijevanju izvornoga teksta. Marulićevim riječima rečeno:

… al kami, ki steći u zlato, zlatu da,
izvarsno svitleći, da zlato većma sja.

Motivacija

Već smo napomenuli da je cjelokupan rad na prilagodbi Judite bio potaknut 500. obljetnicom njezina tiskanja i željom da se prvo književnoumjetničko djelo na hrvatskome jeziku približi današnjim naraštajima čitatelja, da im se olakša književna komunikacija s njim. Nakana nam je bila učiniti tekst Judite jezično bliskim prosječnomu govorniku hrvatskoga jezika, odnosno prilagoditi ga suvremenomu hrvatskom jeziku tako da bude razumljiv srednjoškolcu ili studentu koji se upoznaje sa sadržajem Judite kao lektirnim naslovom ili pak bilo kojoj osobi koju zanima o čemu je u Juditi zapravo riječ. Ovom prilagodbom na neki način otklanjamo prigovore kako je Judita u 21. stoljeću nerazumljiva, teško prohodna bez pomoći rječnika i tumača. Usto, nadamo se da ovom prilagodbom odgovaramo i na primjedbe da joj nije mjesto u lektiri. Upravo suprotno tomu, voljeli bismo da i prilagođeni tekst Judite pridonese njezinu uvrštenju na lektirni popis. Željeli smo Marulićevu umjetninu učiniti bliskom čitatelju, pa vjerujemo da više neće vrijediti izgovori kako se prvijenac hrvatske književnosti ne može čitati s lakoćom. Budući da je Marulić svoje remek-djelo napisao hrvatskim stihovima, a ne, kao većinu svojih djela, latinskima, nadamo se da će se ovim pothvatom Judita metaforički i doslovno vratiti širokoj publici kakvoj je prvotno upućena prije 500 godina te da će se tako omogućiti njezin bolji prijam u današnjemu društvu. I sam Marulić objasnio je što ga je potaknulo da Juditu napiše na hrvatskome jeziku: Dok sam čitao tu pripovijest, palo mi je na pamet da je prevedem na naš jezik, tako da je mogu razumjeti i oni koji ne znaju čitati knjige na talijanskome i latinskome jeziku. Petsto godina nakon toga mi smo njegovu Juditu prilagodili suvremenomu jeziku tako da je mogu razumjeti i oni koji ne znaju čitati knjige na hrvatskome jeziku 16. stoljeća.

Značajke i struktura prilagodbe

U traduktološkoj teoriji naziv unutarjezični prijevod odnosi se na prijevod pri kojemu se jezične jedinice polaznoga jezika pretvaraju u jezične jedinice istoga tog jezika upotrebom novijih i razumljivijih riječi, parafraziranjem, objašnjavanjem i slično. Takvi se prijevodi upotrebljavaju kad govornici polaznoga jezika zbog bilo kojega razloga ne razumiju riječi ili izraze istoga tog jezika te im je potrebna pomoć pri razumijevanju. Toj se vrsti prijevoda pribjegava i kad se »prevodi« s jezika starijih razdoblja kojega jezika na suvremeni jezik ili pak s narječja na standardni jezik i obratno. U našemu slučaju, međutim, odlučili smo koristiti se nazivom prilagodba zbog toga što je neutralniji, odnosno nema prizvuk da se Marulićev hrvatski tekst »opet prevodi« na hrvatski, nego se prilagođava hrvatskomu jeziku koji je današnjemu čitatelju bliži, razumljiviji, jednostavniji za višerazinsko primanje poruke Marulićeva djela. Prilagodba u prvome redu podrazumijeva da se djelo jezično posuvremenjuje i tumači. Iako smo pri njezinoj izradi tekstu Judite pristupali s osobitim poštovanjem zbog njegove iznimne umjetničke vrijednosti i važnosti koju ima u hrvatskoj jezičnoj, književnoj i kulturnoj povijesti, prvotni je cilj prilagodbe bio postići razumijevanje izvornoga teksta. Drugim riječima, sama prilagodba ne teži tomu da bude umjetnički tekst, ona je sredstvo kojemu je svrha pomoći uspostaviti komunikaciju između suvremenoga čitatelja i Marulićeva remek-djela, što je nakon petsto godina razvoja hrvatskoga jezika ipak potrebno. Struktura prilagodbe (koja se u ovoj knjizi nalazi s desne strane) pratila je strukturu izvornoga teksta (tj. transkripcije, koja se nalazi s lijeve strane) na razini četverostiha (katrena) u kojima se uobičajilo objavljivati Marulićevo djelo. Transkripcija proznoga uvodnog dijela proizvoljno je podijeljena u odlomke kako bi se njezin tekst lako mogao uspoređivati s tekstom prilagodbe. S obzirom na to da je Marulićev tekst raspoređen u stihove, isto je učinjeno i u prilagodbi. Međutim, riječ je o proznome tekstu pisanome neutralnim leksikom, koji je stoga, razumljivo, i manje poetičan. Prozni tekst ne slijedi uvijek poredak stihova, ali je sadržaj svakoga stiha potpuno prenesen. Radi razumljivosti izvorni Marulićev stih nerijetko je morao biti prilagođen s mnogo više riječi, pri čemu su se nekad dodavale i »pomoćne« riječi kojih nema u izvorniku. Najrašireniji primjer toga jest dodavanje veznih sredstava koja su nužna za oblikovanje neutralnoga proznog teksta (a, i, te, pa, i to i sl.) ili mijenjanje jednine za množinu i obratno. Međutim, u teškim slučajevima moralo se posezati i za potpunim parafraziranjem Marulićevih stihova da bi tekst prilagodbe bio razumljiv i posve jasan današnjemu čitatelju, što uključuje npr. promjenu vrste riječi u odnosu na izvornik ili potpunu zamjenu metafora za koje je procijenjeno da su danas neprozirne. Za sve što je po mišljenju priređivača stajalo na putu jasnoći i razumljivosti dogovorno su se pronalazila rješenja. Da je takav način rada nužan, postalo je osobito jasno nakon što je nastala prva inačica prilagodbe, koja je bila jače, doslovnije povezana s izvornikom te nije posve zadovoljila postavljeni cilj. Većim obraćanjem pozornosti na primarni cilj ove prilagodbe postupno su otklanjane sve zapreke razumljivosti. Marulićevi komentari na marginama ili komentari koji su se nalazili isprepleteni s glavnim tekstom ovdje su izjednačeni te se nalaze unutar glavnoga teksta, ali istaknuti kosim oblikovanjem i manjom veličinom slova. Na onim mjestima u prilagodbi na kojima se može učiniti da su Marulićevi komentari suvišni, treba imati na umu da je osnovna ideja bila da transkripcija i prilagodba djeluju kao cjelina (tj. u takvim slučajevima treba obratiti pozornost na transkripciju da bi se shvatilo čemu služi Marulićev komentar). Budući da je izvorna Marulićeva interpunkcija različita od suvremene i odgovara pravopisnim uzusima 16. stoljeća, ona nije očuvana. Zarezi, točke i drugi pravopisni znakovi, što vrijedi i za transkripciju i za prilagodbu, pišu se prema pravopisnim pravilima hrvatskoga standardnog jezika. Odustalo se od uobičajene prakse po kojoj svaki stih počinje velikim slovom jer to u rijetkim slučajevima ipak može stvoriti pravopisne probleme te utjecati na pravilno razumijevanje teksta. Kako bi tekst zvučao suvremenije i razumljivije, aorist i imperfekt, a nerijetko i prezent, uglavnom smo zamjenjivali perfektom, a glagolske priloge često parafrazirali kao zavisne ili nezavisne surečenice. Osobitu smo pozornost posvetili prilagodbi metafora, frazema i kolokacija. U načelu smo takve jezične jedinice koje današnjemu čitatelju nisu prozirne prilagodili tako da smo ih zamijenili odgovarajućim suvremenim izrazima. Primjerice, potvrđen je metaforični izraz zemaljski/zemlje okol, prema latinskome orbis terrarum, dakle, doslovce krug zemalja ili zemaljski krug. Njegovo značenje jest ‘svijet’, pa smo taj izraz, vođeni načelom pojednostavljivanja, u prilagodbi tako i zapisivali – svijet. Nadalje, frazem obratiti pleće, što je doslovan sintaktički kalk latinskoga frazema terga vertere (‘okrenuti leđa’, odnosno ‘pobjeći’), zamijenili smo odgovarajućim suvremenim hrvatskim frazemom dati se u bijeg. Na mjestima na kojima nije bilo moguće naći prikladnu zamjenu, upotrijebili smo parafrazu ili objašnjenje. Sačuvane su one izvorne metafore i frazemi koji su potpuno razumljivi i današnjemu čitatelju. Tako smo, na primjer, frazem postaviti pod nogu (latinski sub pede ponere u značenju ‘ne cijeniti’) prenijeli sličnim suvremenim hrvatskim frazemom baciti pod noge. Transkripcija vjerno prenosi tekst prvoga izdanja Judite, tj. tekstološki mu je vjerna, ali u želji da se ipak unese neko osvježenje u tekst koji je dosad objavljivan nebrojeno puta, za neke jezične elemente ugledali smo se u peto izdanje iz 1627. godine. To je izdanje u kojemu je slovopis Judite prvi put znatnije promijenjen, pa stoga ono jednoznačnije upućuje na to kako su se neke riječi mogle čitati i u prvome izdanju (primjer je riječ iz gore spomenutoga dijela naslova – ištorija umjesto istorija). No, napominjemo da je transkripcija ponajprije tu zbog prilagodbe, pa ne treba od nje očekivati znatne tekstološke iskorake i podrobna obrazloženja priređivačkih postupaka. Za čitanje naše transkripcije treba znati samo to da sljedovi l’j i n’j označavaju mjesta koja ne treba čitati lj i nj (jedan glas), nego l + j i n + j (dva glasa). Za tumačenje transkripcije nudimo prilagodbu, a za sve više od toga zainteresirani će čitatelj morati posegnuti za povijesnim rječnicima i ostalim priručnicima.

autori

Konzultirana literatura

Fancev, Franjo. 1922. Izdanja Marulićeve Judite. Nastavni vjesnik 30. 118–123.

Grčić, Marko. 2003. Marko Marulić. Judit/Judita. Matica hrvatska. Zagreb.

Hamm, Josip. 1962. Marulić i Judita. Slovo 11–12. 148–166.

Horvat, Marijana. 2005. Jezik Marulićeva djela Od naslidovan’ja Isukarstova i od pogarjen’ja tašćin segasvitnjih. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. Rukopis.

Hraste, Mate. 1950. Crtice o Marulićevoj čakavštini Zbornik u proslavu petstogodišnjice rođenja Marka Marulića 1450–1950. Djela JAZU. Knj. 40. Zagreb. 243–277.

Jozić, Branko; Lučin, Bratislav. 2002. Bibliografija Marulićeve Judite. Colloquia Maruliana 11. 553–570.

Kolumbić, Nikica. 2013. Judita: suvremeni prepjev. Katarina Zrinski. Varaždin.

Lučin, Bratislav. 2017. Prema kritičkom izdanju Marulićevih hrvatskih stihova: Judita kao orijentir. Colloquia Maruliana 26. 5–34.

Lučin, Bratislav. 2018. Marko Marulić. Hrvatski stihovi i proza. Matica hrvatska. Zagreb.

Marulić, Marko. 1901. Judita. Epska pjesma u šest pjevanja. Uredio i protumačio Marcel Kušar. Uvodom popratio Petar Kasandrić. Matica hrvatska. Zagreb.

Marulić, Marko. 1950. Judita. Predgovor napisao Mihovil Kombol. Tekst Judite i tumač Marcela Kušara revidirao Vjekoslav Štefanić. Zora. Zagreb.

Marulić, Marko. 1970. Judita. Suzana. Pjesme. Priredio Ivan Slamnig. Pet stoljeća hrvatske književnosti. Knj. 4. Zora. Matica hrvatska. Zagreb.

Marulić, Marko. 1974. Judita. Pjesme. Priredio Marin Franičević. Školska knjiga. Zagreb.

Marulić, Marko. 1988. Judita. Priredio, popratio bilješkama i sastavio rječnik Milan Moguš. Književni krug Split. Split.

Marulić, Marko. 1989. Judita. Predgovor: Ivo Frangeš. Tekst priredio i rječnik sastavio Milan Moguš. Književni krug Split. Split.

Mladenović, Aleksandar. 1957. Fonetske i morfološke osobine Marulićeva jezika. Godišnjak Filozofskoga fakulteta. Knj. II. Novi Sad. 89–144.

Moguš, Milan. 2001. Rječnik Marulićeve Judite. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1880. – 1976. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb.

Školski rječnik hrvatskoga jezika. http://rjecnik.hr/.

Štefanić, Vjekoslav. 1950. O izdanjima Marulićeve Judite. Marko Marulić. Judita. Predgovor napisao Mihovil Kombol. Tekst Judite i tumač Marcela Kušara revidirao Vjekoslav Štefanić. Zora. Zagreb. 151–159.

Tomasović, Mirko. 1999. Marko Marulić Marul. Erasmus – Književni krug Split i Zavod za znanost o književnosti. Zagreb – Split.