Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Iſtoria ſfa na
chratcho chaſe
uzdarzi u
ouih chnigah:
NAbuchodonoſor chragl od
Babylonie i od Aſſyrie darzechi tad
grad Niniue pobi Arphaxata chragla
od Medi cō riche euphrata poſla
chmeiaſnichō ſuoim daſe podloze
gnemu. podlozitſe nehtiſce.
Odpraui ſuoiſchom ſuoga
uoiuodu Olopherna / chi chuda
proideſfe obuia. Pride napochō
uzemgliu iſraelſchu. bi uelich
ſtrah poſfoi zemgli
u Ieroſolim ciniſce mnoga
ponizenia i poſfetiliſchia boguſe
priporucuiuchi. On podſtupi Betuliu
/ odurati uodu cha u grad teciſce /
zdence pridgradſche cini cufati.
Achiora uoiuodu ſuoga od Amoniti
/ ier rece da nechie mochi zidoue
ſuoieuati / achonebudu zgriſcili
bogu ſuomu / uezana cini popeglati
i pridati betulianō / obituchiſe
zaiedno ſgnimiga zgubiti.
Neſta uode u gradu. htihuſe pridati /
Ozia chnez od grada moli gih dabi
ios cechali pet dan pomochi bozie.
Iudita udouica ſfeta i plemenita
charagih da bihu bogu roche poſtauili
/ Sama onui noch moliſe bogu /
ureſciſe / poide ſrabō ſuoiō
Abrō cha Olophernu / i
nachon cetuartoga dne
/ chad on pian zaſpa /
odchlamu glauu nozem
gnegouim / ſtauiu nagrad /
uoiſcheſe priſtraſciſce graianeih
tiraſce / biſce / odriſce /
bogatiſe uratiſce.
touidechi Achior pria uiru gnih /
i pribiua ſgnimi u Betuliu.
Od Ieroſolime doide ueli pop
Eliachim ſa ſfimi popi Iuditu
uiditi / boga ſlauiſce / gnu hualiſce.
Ona ſuoimi poide u Ieroſolim /
pochloniſceſe u tempal dare
prichazaſce / i tuiſce tri miſece
ueſeliuſci domom ſe uarnuſce.
Iudita poſli paruoga muza Manaſeſa
drugoga nepoia. Ziui ſto i pet lit
leze ugrob muza ſuoga ſedam
daniu puch ſitoua:
Zagne ziuota neochiutiſce
neuogle rati nicheidan dobitia
gne ſfacho godiſchie bi barzen i
ctouā od ſfega pucha izraelſchoga
dochla tarpiſce u ſtāiu ſuomu. Na
ſfē uazda bogu huala. amē:
Suvremeni slovopis – transkripcija
Ištorija sva na
kratko ka se
uzdarži u
ovih knjigah
Nabukodonozor, kralj od
Babilonije i od Asirije, daržeći tad
grad Ninive, pobi Arfažata, kralja
od Medi, kon rike Eufrata. Posla
k mejašnikom svojim da se podlože
njemu, podložit se ne htiše.
Odpravi s vojskom svoga
vojvodu Oloferna, ki kuda
projde, sve obuja. Pride napokon
u zemlju izraelsku. Bi velik
strah po svoj zemlji.
U Jerozolim činiše mnoga
ponižen’ja i posvetilišća Bogu se
priporučujući. On podstupi Betuliju:
odvrati vodu ka u grad teciše,
zdence pridgradske čini čuvati.
Akiora, vojvodu svoga od Amoniti,
jer reče da neće moći Židove
svojevati ako ne budu zgrišili
Bogu svomu, vezana čini popeljati
i pridati Betulijanom obitući se
zajedno š njimi ga zgubiti.
Nesta vode u gradu, htihu se pridati.
Ozija, knez od grada, moli jih da bi
još čekali pet dan pomoći Božje.
Judita, udovica sveta i plemenita,
kara jih da bihu Bogu roke postavili.
Sama onuj noć moli se Bogu,
ureši se, pojde s rabom svojom
Abrom ka Olofernu i
nakon četvartoga dne,
kad on pijan zaspa,
odkla mu glavu nožem
njegovim. Stavi ju na grad:
vojske se pristrašiše, grajane ih
tiraše, biše, odriše,
bogati se vratiše.
To videći Akior, prija viru njih
i pribiva š njimi u Betuliju.
Od Jerozolime dojde veli pop
Elijakim sa svimi popi Juditu
viditi. Boga slaviše, nju hvališe.
Ona svojimi pojde u Jerozolim,
pokloniše se u tempal, dare
prikazaše. I tuj se tri misece
veselivši, domom se varnuše.
Judita posli parvoga muža Manasesa
drugoga ne poja. Živi sto i pet lit,
leže u grob muža svoga. Sedam
dan ju puk sitova.
Za nje života ne oćutiše
nevolje rati nike. I dan dobitja
nje svako godišće bi baržen
i čtovan od svega puka izraelskoga
dokla tarpiše u stan’ju svomu. Na
svem vazda Bogu hvala. Amen!
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Kratak
sadržaj
ove
pripovijesti
Nabukodonozor, babilonski i asirski
kralj, koji je u to vrijeme držao grad
Ninivu, porazio je Arfaksada, kralja
Medije, kod rijeke Eufrata. Zatražio
je od susjednih zemalja da mu se
pokore, ali su one to odbile. Poslao
je vojsku predvođenu svojim
vojskovođom Holofernom, koji je
osvojio sve krajeve kojima je prošao.
Na kraju je došao u izraelsku zemlju,
u kojoj je vladao velik strah od njega.
U Jeruzalemu su činili mnoge vjerske obrede
i žrtve nadajući se da će im pomoći Bog.
Holoferno je počeo opsjedati Betuliju:
preusmjerio je vodu koja je tekla u grad te
postavio straže oko prigradskih izvora vode.
Budući da je Ahior, Holofernov vojni
zapovjednik iz plemena Amonaca,
rekao da neće moći svladati Židove ako
ne budu zgriješili protiv svojega Boga,
predao ga je vezana stanovnicima Betulije
i obećao da će ga pogubiti zajedno s njima.
U Betuliji je nestalo vode, pa su se njezini
stanovnici htjeli predati. Gradski knez Ozija
zamolio ih je da čekaju Božju pomoć još pet
dana. Sveta i plemenita udovica Judita
prekorila ih je zato što su Bogu odredili taj rok.
Judita se tu noć pomolila Bogu na osami,
ukrasila se i pošla Holofernu sa svojom
sluškinjom Abrom. Nakon četvrtoga dana
njihova boravka u Holofernovu taboru,
on je zaspao pijan. Judita ga je tada ubila
i odsjekla mu glavu njegovim nožem. Tu
je glavu postavila na gradske zidine, zbog
čega se Holofernova vojska prestrašila.
Građani su ih potjerali, potukli i opljačkali
te su se vratili u grad s velikim plijenom.
Kad je Ahior to vidio, prešao je na židovsku
vjeru i ostao živjeti u Betuliji. Veliki
svećenik Joakim došao je iz Jeruzalema
sa svim svećenicima da bi vidio Juditu.
Slavio je Boga, a nju hvalio.
Judita je sa svojima pošla u Jeruzalem,
gdje su se poklonili u hramu i predali
vjerske darove i žrtve. Ondje su se
veselili tri mjeseca i zatim vratili kući.
Judita nije imala drugoga muža nakon
Manašea. Živjela je sto i pet godina
te je pokopana u grob svojega muža.
Narod ju je oplakivao sedam dana.
Nisu se više suočili s ratnim nevoljama
sve dok je Judita bila živa. Izraelski je narod
svake godine svetkovao i slavio dan
pobjede koju im je ona donijela dokle
god su prebivali u svojoj zemlji. Na svemu
uvijek Bogu hvala. Amen!
