Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Pacha u nagloſti / ſfiſe razidoſce
Chino bihu goſti / ſfach chſfoim idoſce.
Da paruo poidoſce / Iuditu zdruziti /
Od gne odidoſce / ctouani i ſiti.
Ona poſta biti / ſlouuchia po ſfitu /
Pocaſceiu ctiti / uiſce ſfih uznitu.
Zatim uazda ſuitu / udofne ciſtigne
Noſi naſe zditu / odchol umri muzgne.
Do ſtare ſtarigne / ziui u pocteniu /
Lacheſis trudigne / cu tad u predeniu /
Clotho u uarcheniu / Atropos pririza
Chad ona zifgleniu / ſto i pet lit ſtiza.*Ouoiſu tri che predu naſc ziuot. Lacheſis. tumaciſe zdribnica
ier zdribe mice ziuota naſcega potezuchi zicu ſpreſlice
Clotho uartnica. ier uarti uretenō ſucuchi tui zicu.
Atropos tumaciſe prez obrachenia. ierſe obratiti
nemore mitō niednī da necini chonac ziuota naſcega
zicu tu pririzuiuchi. Ouei tri bilizaui tri urimena Ziuota
naſcega urime chochie biti cho ieſt / choie bilo. chochie biti
izteze zicu. cho ieſt uartiu ali ſuce choie bilo iur ſmotanu
zicu pririzuie ſfemu cinechi chonac. Oudi zato di da trudne
iur bihu Iuditin ziuot preduchi / ier ona dugo ziui / ſto i pet lit:
Grobiu on pouiza / uchioi muz biſce /
Vechieſe neduiza / od tud gdiu ſchriſce.
Duhſe ueſeliſce / da puti tamnice.
Izbauglen grediſce / gledat bozie lice.
Puch obrazom nice / nad greb placan zarca
Gouore / dannice / ſfitloſtnam pomarca.*Chacho puch placha ſmart Iuditinu:
Cheno glas potarca / ſlauan po ſfitu ſfem /
Ignu ſmart poſarca / euoie u grobu ſem.
Suvremeni slovopis – transkripcija
Paka u naglosti svi se razidoše,
kino bihu gosti, svak k svojim idoše,
da parvo pojdoše Juditu združiti,
od nje odidoše čtovani i siti.
Ona posta biti slovuća po svitu,
počaše ju čtiti više svih uznitu.
Zatim vazda svitu udovne čistinje
nosi na se zditu, odkol umri muž nje.
Do stare starinje živi u počten’ju;
Lakezis trudinje ču tad u preden’ju,
Kloto u varćen’ju, Atropos pririza,
kad ona življen’ju sto i pet lit stiza.*Ovoj su tri ke predu naš život. Lakezis tumači se ždribnica
jer ždribe miče života našega potežući žicu s preslice.
Kloto vartnica jer varti vretenom sučući tuj žicu.
Atropos tumači se: prez obraćen’ja jer se obratiti
ne more mitom nijednim da ne čini konac života našega
žicu tu pririzujući. Ovej tri biližaju tri vrimena života
našega: vrime ko će biti, ko jest, ko je bilo. Ko će biti,
izteže žicu; ko jest, varti ju ali suče; ko je bilo, jur smotanu
žicu pririzuje svemu čineći konac. Ovdi zato di da trudne
jur bihu Juditin život predući jer ona dugo živi – sto i pet lit.
Grob ju on poviza u ki joj muž biše,
veće se ne dviza od tud gdi ju skriše.
Duh se veseliše da, puti tamnice
izbavljen, grediše gledat Božje lice.
Puk obrazom nice nad greb plačan zarča
govore: »Danice svitlost nam pomarča,*Kako puk plaka smart Juditinu.
keno glas potarča slavan po svitu svem
i nju smart posarča, evo je u grobu sem.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Zatim su se svi gosti naglo razišli,
svatko je išao k svojima,
ali prvo su pošli otpratiti Juditu
te od nje otišli počašćeni i siti.
Ona je postala slavljena po svijetu,
počeli su je štovati uzdignutu više od svih,
a ona je, otkako je umro njezin muž,
uvijek odijevala haljinu udovičke čistoće.
Do duboke starosti živjela je u poštenju.
Laheza je osjetila umor u predenju,
Klota u okretanju vretena, a Atropa je prerezala nit
kad je ona napunila sto pet godina života.*Ovo su one tri koje predu nit našega života. Laheza znači
suđenica jer pomiče ždrebove našega života potežući nit
s preslice; Klota znači vrtjelica jer vrti vreteno i zavrće tu nit;
Atropa znači bez odvraćanja jer se nijednim mitom ne može
odvratiti da ne učini kraj našemu životu režući tu nit. One tri
označuju tri vremena našega života: vrijeme koje će biti, koje
jest i koje je bilo. Vrijeme koje će biti isteže nit, koje jest – vrti je
ili zavrće, koje je bilo – već smotanu nit reže, čineći svemu kraj.
Ovdje se zato kaže da su se već umorile predući Juditin život
jer je ona dugo živjela: sto pet godina.
Primio ju je onaj grob u kojem joj je bio muž,
više se ne miče odonud kamo su je položili.
Duša se, izbavljena iz tamnice tijela, veselila
što je otišla gledati Božje lice.
Uplakani puk licem prema dolje zurio je u grob
govoreći: »Zamračila nam se svjetlost Danice,*Kako je puk oplakivao Juditinu smrt.
o čijoj se slavi po čitavome svijetu proširio glas,
i nju je smrt progutala, evo je u ovome grobu.