Sfi puci cich toga / ueſelitſe iaſce /
Oua hualech boga / radoſno poiaſce.
Sſach chi totu ſtaſce / uſci gori napan
Piſan gne ſliſcaſce / rici ſuoie zapan.

Ouo biſce piſan / chu ia gouoriti /^*Canticha ali piſan Iuditina:
Otuorite uſan / pocnite hualiti
Boga iſlauiti / u cymbale zuone
Chytare udariti / pſalam peti tone.

Bogbo potr one / chi rat poduigoſce /
Onim miloſt chlone / chi ſtaf uzdahoſce.
Zgubit nas doidoſce / aſſyrſchi odbori /
Toga neſtigoſce / bog gnimi obori.

Dolce / uarhe / gori / bihu pochrilili /
Vod naſcih izuori / bihu zaualili.
Pozgatſu pritili / ſela naſca i ſtane /
Zene zditcom htili / ueſt u ſuoie ſtrane /

Inim dati rane ſfih ſmartno ſichuchi /
Da bog naſc nas brane / gnih ſlomi tuchuchi
Charfauca daiuchi / pod oblaſtiu zene /
Sile gnih hotuchi / da budu ſmetene.

Zatoiti ſpletene / biſce mnogim ſtrahom
Razbiene i biene / charf ſmiſcaſce ſprahom.
Che ſneſmirnim bahom / bihu naſtupile /
A pach ſouim gradom / bitſe niſu ſmile.

Olopherna bile / niſu mnozih ruche /
Niga naſchocile / uoiſchie napan luche /
Ni poiamſci ſuche / ziganti neſmirni /
Ni od meci zuche / gludi boiu birni.

Svi puci cić toga veselit se jaše,
ova hvaleć Boga radosno pojaše.
Svak ki totu staše, uši gori napan,
pisan nje slišaše, riči svoje zapan.

Ovo biše pisan ku ja govoriti:^*Kantika ali pisan Juditina.
»Otvorite usan, počnite hvaliti
Boga i slaviti u cimbale zvone,
kitare udariti, psalam peti tone:

Bog bo potr one ki rat podvigoše,
onim milost klone ki stav uzdahoše.
Zgubit nas dojdoše asirski odbori,
toga ne stigoše, Bog njimi obori.

Dolce, varhe, gori bihu pokrilili,
vod naših izvori bihu zavalili.
Požgat su pritili sela naša i stane,
žene z ditcom htili vest u svoje strane,

inim dati rane, svih smartno sikući,
da Bog naš nas brane, njih slomi tukući,
karvavca dajući pod oblastju žene,
sile njih hotući da budu smetene.

Zatoj ti spletene biše mnogim strahom,
razbjene i bjene karv smišaše s prahom,
ke s nesmirnim bahom bihu nastupile,
a pak s ovim gradom bit se nisu smile.

Oloferna bile nisu mnozih ruke,
ni ga naskočile vojske, napan luke,
ni pojamši suke žiganti nesmirni,
ni od meči zuke ljudi boju birni,

Sav se puk zbog toga počeo veseliti,
a ona je radosno pjevala hvaleći Boga.
Svatko tko je tu stajao, slušao je njezinu pjesmu,
naćulivši uši i zaustavivši svoje riječi.

Ovo je bila pjesma koju je počela govoriti:^*Kantik ili Juditina pjesma.
»Otvorite usta, počnite hvaliti
Boga i zvoneći u cimbale slaviti,
u kitare udarati, tonove psalama pjevati.

Jer Bog je pogubio one koji su pokrenuli rat
poklanjajući milost onima koji su zastali i uzdahnuli.
Asirske su nas čete došle pogubiti,
ali to nisu postigle jer ih je svladao Bog.

Čete su prekrile doline, vrhove i gore,
zatrpale izvore naših voda,
prijetile da će spaliti naša sela i kuće,
htjele su žene s djecom voditi u svoje krajeve,

drugima zadati rane, sve ih nasmrt sijekući, ali
naš ih je Bog slomio, braneći nas i udarajući po njima.
Ženi u vlast predao je krvnika
kako bi smeo njihovu vojsku.

Zato su čete bile sputane velikim strahom,
razbijene i potučene u krvi pomiješanoj s prašinom,
i to one koje su nastupile s golemom bahatošću,
ali ipak nisu imale smjelosti boriti se s ovim gradom.

Holoferna nisu dotukle ruke mnogih ljudi
niti su ga zaskočile vojske napevši lukove
ni golemi divovi pograbivši toljage
ni ljudi vični boju i zveketu mačeva,