Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Daſe po ſfa lita / i po uichof uichie
Huala gne pocita / gne pronoſce dichie
Po mora po richie / po zemgle ochol fas
I gdi ſfe uernichie / ſabire uicgni ſpas.
Iur poni ſfachi nas / gnu htimo ſliditi.
Iur pocnimo danas / pobozno ziuiti.
Moliti / poſtiti / ponizit duſcu i put /
Oſtrine noſiti / gizdaf odurichi ſchut /
Darzat ciſtigne put / telu nedati laſt
Da ſfagdan truda prut / danam neda napaſt
V ſfem bogu dat caſt / a ne mochi ſuoioi /
Da duha ſfeta maſt / pomaga uazda gnoi
Vtiſcenia pochoi / diliti ubozim /
Proſtiti nepochoi / urazenia mnozim /
I ſfachim nemozim / pomochi ne chratit /
I cha ſfachim mozim / ſglubicomſe obratit.
Glubau glubuom platit / glubuom i gardinu,
Za zlih bogu uapit / da gim da dobrinu.
Glubiti iſtinu / lazeſe cufati /
Vfania ſlatcinu / nigdar nepuſchiati.
Totſu bili pati / za che bog goſpodin
Doſtoiaſe obrati / Iuditu chachot dim /
Po gnoi da zgaſi dim / Olopherna gluta
I ſlobod poda ſfim / chi cechahu pruta.
I chi iur ni muta / nimahu ca piti
Lica ſuha zuta / pricali noſiti /
Po gnoigih naſiti / obilia mnogoga /
Po gnoigih naparti / blaga ios ſfachoga.
Suvremeni slovopis – transkripcija
Da se po sva lita i po vikov vike
hvala nje počita, nje pronose dike
po mora, po rike, po zemlje okol vas
i gdi sve vernike sabire vičnji spas.
Jur poni svaki nas nju htijmo sliditi,
jur počnimo danas pobožno živiti:
moliti, postiti, ponizit dušu i put,
oštrine nositi, gizdav odvrići skut,
daržat čistinje put, telu ne dati last
da svagdan truda prut, da nam ne da napast,
u svem Bogu dat čast, a ne moći svojoj,
da Duha Sveta mast pomaga vazda njoj.
Utišen’ja pokoj diliti ubozim,
prostiti nepokoj uražen’ja mnozim
i svakim nemozim pomoći ne kratit,
i ka svakim mozim s ljubicom se obratit.
Ljubav ljubvom platit, ljubvom i gardinu,
za zlih Bogu vapit da jim da dobrinu,
ljubiti istinu, laže se čuvati,
ufan’ja slatčinu nigdar ne pušćati.
To t’ su bili pati, za ke Bog Gospodin
dostoja se obrati Juditu, kako t’ dim,
po njoj da zgasi dim Oloferna ljuta
i slobod poda svim ki čekahu pruta.
I ki jur ni muta nimahu ča piti,
lica suha, žuta pričali nositi,
po njoj jih nasiti obil’ja mnogoga,
po njoj jih naparti blaga još svakoga.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
da se kroz sve godine i za vijeke vjekova
spominje njezina hvala, da se njezina slava pronosi
po morima, po rijekama, po čitavome svijetu
i ondje gdje sve vjernike okuplja vječni spas.
Neka, dakle, svatko od nas slijedi nju,
počnimo već danas pobožno živjeti:
moliti, postiti, poniziti dušu i tijelo,
nositi kostrijet, odbaciti raskošnu odjeću,
održati čistoću tijela, ne pružati tijelu ugodu, nego
šibu teškoga rada svaki dan, da nas ne uvede u napast,
u svemu odavati počast Bogu, a ne vlastitoj moći
jer je pomast Duha Svetoga njoj uvijek pomogla.
Mir utjehe dijeliti ubogima,
mnogima praštati neugodu uvrede,
ne uskratiti pomoć svim nemoćnima,
a ponizno se obraćati svim moćnicima.
Ljubav uzvratiti ljubavlju, ali i zloću ljubavlju,
za zle zazivati Boga da im da dobrotu,
ljubiti istinu, čuvati se laži,
nikad ne odustati od slatke nade.
To su bili razlozi zbog kojih se Gospodin Bog
udostojio odabrati Juditu, kao što ti govorim,
da po njoj ugasi oholost ljutoga Holoferna
i dade slobodu svima onima koje su čekale batine.
A one koji nisu više ni mulj imali za piće
i kojima su lica postajala suha i žuta,
po njoj ih je nasitio mnogim obiljem,
po njoj im je dao još svakoga blaga.