Sfih tih zaiedno ſtaf / ter Iudite huale
Shualami gnih priſtaf / rechches gnihſu male /
Pritoiſu oſtale / chacho pri hartu zec
Pri ſocholchu gale / pri ſunaccu miſec.

Gnih ioſche ſtaue brec / pozemgli boboni
Pozemglie gne tec / a na nebie ni.
Iuditina zuoni / i uiſocho gori
Gdiu ſſobom poni / gdiſu angelſchi chori /

Gdiſu raiſchi duori / Cherubin / Seraphin /
Gdiſu ſfetih zbori / gdi bog i bozgi ſin /
Gdie ſfitloſt prez tmin / radoſt prez pecali /
Gdi ni chonac ni fin / dobru gne ni huali.

A ſad chiſte iſchali / ſegai ſfita ſlauu /^*Protif taſchoi ſlaui.
Chiſte naſtoiali / imit ſlug zaſtauu /
Chili duigſci glauu / uoiſcheſte uodili /
Iſfita darzauu / podaſe podbili /

Chi ni ſuoioi ſili / ni ſuomu blagu broi
Rechiſte umili / ziuechi u pochoi
Iu raſchoſci ſfoi / uite ied dicha ta.
Vaſca tachmena ouoi / chaſe Iuditi da?

Onaſe ſada ſia / uiſte utamnoſti /
Gnu radoſt obuia / uiſte placni doſti.
Onaie u miloſti / chragla nebeſchoga
Viſte u gardoſti / diaula pachlenoga.

Timtiſe ſfachoga / ſlaua ured Zamini
Chi zabifſci boga / ſfit glubi i cini
Da tacho necini / preſfeta Iudita /
Zato bog ucini / daie blagouita /

Svih tih zajedno stav ter Judite hvale
s hvalami njih pristav, reć ćeš: »Njih su male.«
Pri toj su ostale kako pri hartu zec,
pri sokolku gale, pri Sunačcu Misec.

Njih jošće slave breč po zemlji boboni,
po zemlji je nje teč – a na nebi je ni.
Juditina zvoni i visoko gori,
gdi ju s sobom poni, gdi su an’jelski kori,

gdi su rajski dvori, kerubin, serafin,
gdi su svetih zbori, gdi Bog i Božji Sin,
gdi je svitlost prez tmin, radost prez pečali,
gdi ni konac ni fin dobru nje ni hvali.

A sad, ki ste iskali segaj svita slavu,^*Protiv tašćoj slavi.
ki ste nastojali imit slug zastavu,
ki li, dvigši glavu, vojske ste vodili
i svita daržavu poda se podbili,

ki ni svojoj sili, ni svomu blagu broj
reći ste umili, živeći u pokoj
i u raskoši svoj: vijte je l’ dika ta
vaša takmena ovoj ka se Juditi da.

Ona se sada sja, vi ste u tamnosti.
Nju radost obuja, vi ste plačni dosti.
Ona je u milosti kralja nebeskoga,
vi ste u gardosti djavla paklenoga.

Tim ti se svakoga slava vred zamini
ki, zabivši Boga, svit ljubi i cini.
Da tako ne čini presveta Judita,
zato Bog učini da je blagovita.

Kad sve to zajedno skupiš i usporediš Juditine
hvale s njihovima, reći ćeš: njihove su hvale male.
Ostale su u usporedbi s Juditom kao zec prema hrtu,
galeb prema sokolu, Mjesec prema Suncu.

Zvuk njihove slave još odjekuje zemljom
i po zemlji se razlijeva – a na nebu te slave nema,
no Juditina slava zvoni i visoko gore, kamo ju je
sa sobom ponijela, ondje gdje su anđeoski korovi,

gdje su rajski dvori, kerubini, serafini,
gdje su zborovi svetaca, gdje je Bog i Božji Sin,
gdje je svjetlost bez tame, radost bez tuge,
gdje nema ni konca ni kraja njezinu dobru i hvali.

A sada vi, koji ste tražili slavu ovoga svijeta,^*Protiv tašte slave.
koji ste nastojali imati četu sluga,
koji ste, uzoholivši se, vodili vojske
i ovaj svijet podčinili sebi,

vi, koji niste znali ni nabrojiti svoje vojske
ni svoje blago, živeći u miru i u svojoj raskoši,
razmislite može li se ta vaša slava
usporediti s ovom koja se daje Juditi.

Ona sada sjaji, a vi ste u tami.
Nju obuzima radost, a vi samo plačete.
Ona je u milosti nebeskoga kralja,
a vi ste u zloći paklenoga đavla.

Tako ti se brzo preokrene slava svakoga
koji, zaboravivši Boga, ljubi i cijeni svjetovni život.
Ali to nije činila presveta Judita,
zato je Bog učinio da bude blažena,