Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Hrabroſiſe noſil / u ſfe boie tuoie /
Tiralſi / ial ubil / protiuniche moie.
A ſada ouoie / ſtuar chuti ia uelim /
Schup gludi / tochoie / ſfe caie tribi gnim.
Obratiu putem tim / cha zapadu pogi /
Grade ter zupe prim / i cin daſu mogi.
Dameſe ſfach bogi / ſfachi dame ctuie /
Chachoſe doſtogi / gdigodime cuie.
On o tom duguie / po chragleuſchoi zupi
Hotech da uoiſchuie / iunache ſachupi.
Chad zbrogi zaſtupi / piſcihgih biſce tad /
S chimiſe uputi / ſtoduadeſet hiliad.*Hiliadie tiſucha biſce piſcih ſto i duadeſet tiſuch.
chongnichou duanadeſte tiſuch.
Mladi bihu prez brad / iachoſti naibogle
Aruati ſfachi grad / priprauni douogle /
Aliſe napogle / biti protezuchi
Luchoue biuogle / macima ſichuchi.
Ios chino ſiduchi / na chognih uoiuiu /
Duanadeſt tiſuchi / biſcegih pobroiu.
Vſtezuchi uoiu / iedinno giziahu
Priprauni cha boiu / chognigim arzahu.
Biſtroſe metahu / igraie nogami /
Nozdarui harchahu / maſchuchi glauami.
A oni ſtrilami / bihu opaſani
Ter britci ſabglami / po ſuiti piſani.
Gredihu ſcarani / chacho premaliti
Sciroche tarzani / gdiſu ſfachi cuiti.
Na glaui priuiti / plaui tere beli
I peria naditi / ſtoiahu facheli.
Suvremeni slovopis – transkripcija
Hrabro si se nosil u sve boje tvoje,
tiral si, jal, ubil protivnike moje,
a sada ovo je stvar ku ti ja velim:
Skup ljudi, tokoje sve ča je tribi njim.
Obrativ putem tim, ka zapadu poji,
grade ter župe prim i čin da su moji.
Da me se svak boji, svaki da me čtuje
kako se dostoji gdi godi me čuje.«
On o tom duguje po kraljevskoj župi,
hoteć da vojskuje, junake sakupi.
Kad zbroji zastupi, piših jih biše tad,
s kimi se uputi, sto dvadeset hil’jad.*Hil’jad je tisuća. Biše piših sto i dvadeset tisuć,
konjikov dvanadeste tisuć.
Mladi bihu, prez brad, jakosti najbolje,
arvati svaki grad pripravni dovolje
ali se na polje biti, protežući
lukove bivolje, mačima sikući.
Još kino sidući na konjih vojuju,
dvanadest tisući biše jih po broju.
Ustežući voju jedino jižjahu;
pripravni ka boju, konji jim aržahu.
Bistro se metahu igraje nogami,
nozdarvi harkahu mašući glavami,
a oni strilami bihu opasani
ter britci sabljami po sviti pisani.
Gredihu šarani kako premaliti
široke taržani gdi su svaki cviti.
Na glavi priviti plavi tere beli
i perja naditi stojahu faćeli.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Hrabro si se držao u svim svojim bojevima.
Tjerao si, uhvatio i pobio moje protivnike,
a sada poslušaj ovo što ti govorim:
Skupi ljude i sve što im treba.
Kreni prema zapadu tim putom,
osvoji za mene gradove i pokrajine.
Neka me se svatko boji i neka me štuje
kako se dostoji gdje god se za mene čuje!«
Holoferno se odmah prihvatio toga. Skupio je
junake po kraljevini kako bi mogao ratovati.
Kad je zbrojio vojsku, pješaka s kojima
se zaputio u pohod bilo je sto i dvadeset tisuća.*Hiljada znači tisuća. Pješaka je bilo sto i dvadeset tisuća,
a konjanika dvanaest tisuća.
Bili su mladi, golobradi i u najboljoj snazi,
spremni napadati svaki grad koliko je god
potrebno ili boriti se na polju natežući
bivolje lukove i sijekući mačevima.
Još je bilo dvanaest tisuća onih
koji se bore sjedeći na konjima.
Svi su zajedno jahali stežući uzde,
a konji su hrzali spremni za boj.
Brzo su se kretali poigravajući nogama i
frktali nozdrvama mašući glavama, a
konjanici su po šarenoj odjeći bili opasani
strijelama te britkim sabljama.
Išli su raznobojni kao široke livade
sa svakojakim cvijećem u proljeće.
Na glavi su im stajali obavijeni
plavi i bijeli povoji okićeni perjem.