Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Priamgih u nagloſt / ſtrazane idoſce
Nenadinu radoſt / tu popom rechoſe.
I ſfiſe ſtechoſce / Iuditu uidiſce /
Sfitilia ſneſoſce / ierbo ios noch biſce.
Iudita ſta uiſce / i ier ſtaſce gromor /
Sfiboſe cudiſce / nemnechi iur nitchor
Daiu on ſcecha zbor / ruchom da zlamenia
Da muce / ter gouor / ſliſce gne cignenia.
Vſci na ſliſcania / duigoſce primuchnuf.
Rece / Humiglenia / pridaite ponichnuf*Gouori Iudita puchu priſcad u grad ubif Olopherna:
Bogu / ier uzduignuf / on chi ugn ufaiu
Onih bi prichinuf / chinoga nehaiu.
Chino tochu baiu / nas pridati napi /
Charfi tuie zaiu / ſuoiu pifſci zapi.
Glas uaſc boga uapi / i bog ruchom moiom
Olopherna ſquapi / ſu noch praudom ſuoiom.
Tad pohuatif ruchom / zduagnach ize glauu
Vchaza prid pochom ſtraſcnu ſfu charfauu /
Chlanu chacho brauu / euo glaua rece
Chano ſu darzauu / priti da raſtece.
Pach razuifſci pece / euo rece charzan
Nachon pian pricece / na chom charfiu parzan
Oſta uele marzan / chad od iedne zene
Smartiu bi pouarzan / bog pomogſci mene.
Chi ſtuar tacho rene / chi moga poctenia
Cufa da neuuene / ſnichoga zgriſcenia.
Da meni urachenia / da ſebi dobitie
Da uam ſloboienia / da ſfim dobro zitie.
Suvremeni slovopis – transkripcija
Prijam jih u naglost, stražane idoše,
nenadinu radost tu popom rekoše
i svi se stekoše, Juditu vidiše,
svitil’ja snesoše jerbo još noć biše.
Judita sta više i, jer staše gromor,
svi bo se čudiše ne mneći jur nitkor
da ju on sčeka zbor, rukom da zlamen’ja
da muče ter govor sliše nje činjen’ja.
Uši na slišan’ja dvigoše primuknuv.
Reče: »Umiljen’ja pridajte poniknuv*Govori Judita puku prišad u grad, ubiv Oloferna.
Bogu jer uzdvignuv on ki u nj ufaju,
onih bi prikinuv kino ga ne haju.
Kino toku baju nas pridati napi,
karvi tuje žaju, svoju pivši, zapi.
Glas vaš Boga vapi i Bog rukom mojom
Oloferna skvapi su noć pravdom svojom.«
Tad pohvativ rukom z dvanjak ize glavu,
ukaza prid pukom strašnu, svu karvavu,
klanu kako bravu. »Evo glava«, reče,
»kano su daržavu priti da rasteče.«
Pak razvivši peče: »Evo«, reče, »karzan
na kom pjan pričeče, na kom karvju parzan
osta vele marzan kad od jedne žene
smartju bi povarzan, Bog pomogši mene
ki stvar tako rene, ki moga počten’ja
čuva da ne uvene s nikoga zgrišen’ja.
Da meni vraćen’ja, da sebi dobitje,
da vam slobojen’ja, da svim dobro žitje.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Stražari su ih žurno pustili i otišli
tu nenadanu radosnu vijest reći svećenicima.
Svi su se sjatili da vide Juditu te
su ponijeli svjetiljke jer je bila noć.
Judita je stala na uzvišenje, a zbog žamora,
jer su se svi čudili i jer nitko nije mislio
da će je dočekati toliko mnoštvo, rukom je dala znak
da se stišaju i da čuju što je učinila.
Svi su naćulili uši i umuknuli.
Ona je rekla: »Prignite se i pokažite skrušenost*Judita govori došavši u grad nakon što je ubila Holoferna.
Bogu jer je uzdignuo one koji se u njega uzdaju,
a one koji ga odbacuju, ubio je mačem.
Onaj što nas je toliko htio unesrećiti,
žeđ za tuđom krvlju utažio je napivši se svoje.
Svoj glas uputili ste Bogu, a Bog je mojom rukom
Holoferna noćas zaklao svojom pravdom.«
Tad je rukom iz vreće izvadila
i pokazala ljudima strašnu i svu krvavu glavu,
odrezanu kao ovnu. »Evo glave«, rekla je,
»koja je prijetila da će uništiti ovu državu.«
Razmotala je krpe i dodala: »Evo krzna
na kojemu je pijan zalegao, umrljan krvlju,
hladan kao led nakon što ga je jedna žena
odvela u smrt uz pomoć Boga,
koji je tako sve vodio da je moju čast
očuvao da se ne uprlja grijehom.
Dao mi je povratak, a sebi pobjedu,
vama oslobođenje, a svima dobar život.