Ine liſto tai duor / hochiemu ſluziti
Po tebi / da fas ſtuor / i zimi i liti.
Ierie po ſfem ſfiti / glas tuoie hrabroſti /
Sminia / ſile ſuiſti / i ſfache mudroſti.

Pa nechat ludoſti / ſchazem pucha moga
Chi tuoioi miloſti / neda miſta ſuoga /
Razſardilie boga / chi po prorocih ſfih
Priti dachie ſtoga / pridati tebi gnih.

Aier znaiu ſuoi grih / zatot trepe ſtrahom
V plac obratif ſmih / muceſe uzdahom.
Telo ſarſci mahom / obrazie gladan zut /
Iazich popal prahom / zadan lizuchi mut.

Iure od ſchota mut / ozimglu obhode
Chupechiga u ſchut / ier pripuſce uode.
Stada i ſtad plode / chlatſu odlucili
Charf gnih chaie gode / hlepech dabi pili.

Hlepech dabi gili / riſce da ſtrachieni
Budu chiſu bili / ſudi poſfechieni
Zlati ter zlachieni / za uino izito /
A bitchie ocquargneni / dagih tachnu liſto.

Nebud ſumgnem niſto / ſtogachie ſmagnuti /
Chachos nato miſto / ſfichie poginuti.
Zato odbignuti / odlucih / i chtebi
Totui pribignuti / dame primes chſebi.

Ni to bilo nebi / achobi naſc on bog
Chinoie na nebi / neduigal na gnih rog.
V grihabo barlog / nepadoh ſgnimi ia /
On chie ſam ſfemog / hoti da bizim tia.

I ne listo taj dvor hoće mu služiti
po tebi da vas stvor i zimi i liti
jer je po svem sviti glas tvoje hrabrosti,
smin’ja, sile, svisti i svake mudrosti.

Da neka t’ ludosti skažem puka moga,
ki tvojoj milosti ne da mista svoga.
Razsardil je Boga, ki po prorocih svih
priti da će s toga pridati tebi njih.

A jer znaju svoj grih, zato t’ trepe strahom,
u plač obrativ smih, muče se uzdahom.
Telo sarši mahom, obraz je gladan, žut,
jazik popal prahom žadan ližući mut.

Jure od skota mut ožimlju, obhode
kupeći ga u skut jer pripuše vode.
Stada i stad plode klat su odlučili,
karv njih, ka je gode, hlepeć da bi pili.

Hlepeć da bi jili, riše da straćeni
budu ki su bili sudi posvećeni,
zlati ter zlaćeni, za vino i žito,
a bit će ockvarnjeni da jih taknu listo.

Ne bud sumnjen ništo, s toga će smagnuti,
kako s’ na to misto, svi će poginuti.
Zato odbignuti odlučih i k tebi
totuj pribignuti da me primeš k sebi.

Ni to bilo ne bi, ako bi naš on Bog,
kino je na nebi, ne dvigal na njih rog.
U griha bo barlog ne padoh š njimi ja,
on, ki je sam svemog, hoti da bižim tja

I ne samo da će mu služiti taj grad
tvojim nastojanjem nego svi ljudi i zimi i ljeti
jer je po cijelom svijetu na glasu tvoja hrabrost,
smjelost, snaga, svijest i svaka mudrost.

Daj da ti kažem ludosti svojega naroda,
koji tvojoj milosti ne da da zauzme svoje mjesto.
Rasrdio je Boga, koji po svim prorocima
prijeti da će ih stoga predati tebi.

A budući da znaju svoj grijeh, drhte od straha,
pretvorili su smijeh u plač, muče se uzdišući.
Tijelo im je naježeno, a obraz gladan i žut,
jezik pun prašine jer žedan liže mulj.

Već od životinja cijede izmet i obilaze
kupeći ga u skut jer su iscrpili vodu.
Odlučili su klati stada i njihovu mladunčad
žudeći da im piju krv, kakva god ona bila.

Žudeći da jedu, rekli su
da se za vino i žito upotrijebe posvećene
zlatne i pozlaćene posude,
koje će biti oskvrnute ako ih se samo takne.

Nemoj nimalo sumnjati, zato će poginuti, sigurno je
kao to što si ti na ovome mjestu da će svi poginuti.
Stoga sam odlučila pobjeći i k tebi
ovdje prebjeći da me primiš k sebi.

To se ne bi dogodilo da se ovaj naš Bog,
koji je na nebu, nije na njih razljutio.
Da ja ne padnem s njima u brlog grijeha,
on, koji je svemoguć, htio je da pobjegnem odatle