Ti ucin odſichi / gnegoue gardoſti
Mecem / chim poſichi / priti tue ſfetoſti.
Pridaimu ſlipoſti / nechaga zadiu
Mrizom me lipoſti / i zamchom ociu.

Chad ſgnima uzbeſiu / da rici iazicha
Mogaſe zabiu / u ſartce clouicha.
I glubaf uelicha / ſmamiga tudie
Tacho da douicha / neznat bude gdie.

Cini u mni ſminie / ſartce daſu tuardi
I ſtanouitie / da gnega pogardi.
A daga raſtuardi / ſchoro deſna ouai
I ſa ſfim ogardi / chripoſtioi ti podai.

Tachoua ſtuar i tai / potebi ſtuorena
Bitichie po uas chrai / ſtaua tuoga imena /
Acho iedna zena / ubie muza / chim
Sadie priſtraſcena / Zemgla ſnarodom ſfim.

Ni iachoſt tuoia uim / u mnoſtuo nichih glud
Ni oruzia / ni ſtim / u barzih chogni trud /
Da u uogle tuoie ſud / chimſi uazda nizil
Sſachu oholu chiud / humiglenu uiſcil.

Vazdas miloſtif bil / i tiſih molitaf
Vazdaſi uſliſcil / ti ſada uſliſcaf
Rabu tuoiu / poſtaf / ric u uſtih moih /
V ſartcu razum praf / moch u ruchah ouih.

Hiza ſfetign tuoih / uauich ſfeta daie
Iu narodih ſfih / date ſfach poznaie.
Sfachte ſpouidaie / rece ouoie bog.
Choga uulaſt ſfudaie / i chie ſam ſfemog.

Ti učin odsići njegove gardosti
mečem kim posići priti tve svetosti.
Pridaj mu sliposti, neka ga zadiju
mrižom me liposti i zamkom očiju.

Kad š njima uzbesiju, da riči jazika
moga se zabiju u sartce človika
i ljubav velika smami ga tudije,
tako da dovika ne znat bude gdi je.

Čini u mni smin’je, sartce da s’utvardi
i stanovitije da njega pogardi,
a da ga rastvardi skoro desna ovaj
i sasvim ogardi, kripost joj ti podaj.

Takova stvar i taj po tebi stvorena
biti će po vas kraj slava tvoga imena
ako jedna žena ubije muža, kim
sad je pristrašena zemlja s narodom svim.

Ni jakost tvoja, vim, u mnoštvo nikih ljud,
ni oružja ni s tim u barzih konji trud,
da u volje tvoje sud, kim si vazda nižil
svaku oholu ćud, umiljenu višil.

Vazda s’ milostiv bil i tisih molitav
vazda si uslišil; ti sada uslišav
rabu tvoju, postav rič u ustih mojih,
u sartcu razum prav, moć u rukah ovih.

Hiža svetinj tvojih vavik sveta da je
i u narodih svih da te svak poznaje,
svak te spovidaje, reče: ‘Ovo je Bog
koga vlast svuda je i ki je sam svemog.’«

ti odsijeci njegovu zloću mačem
kojim prijeti da će posjeći tvoju svetost.
Zaslijepi ga, neka ga zahvati
mreža moje ljepote i zamka očiju.

Kad progovorim, neka se moje riječi
zabiju u njegovo srce
i neka ga odmah omami velika ljubav,
tako da zauvijek ne zna gdje je.

Daj mi smjelost, neka mi srce očvrsne
da ga tako lakše uništim te daj
snagu mojoj desnici da ga brzo
smekša i sasvim dokrajči.

Takvo djelo, što si ga ti omogućio,
pronijet će po cijelome svijetu slavu tvojega
imena – ako jedna žena ubije muškarca
od kojega strahuje cijela zemlja.

Znam da tvoja jakost nije u brojnosti ljudi
ni oružja, kao ni u trudu brzih konja, nego u
prosudbi tvoje volje, kojom si uvijek ponižavao
svaku oholu ćud, a poniznu uzvisivao.

Uvijek si bio milosrdan i uvijek si
uslišavao tihe molitve; ti sada saslušaj
svoju sluškinju, stavi riječi u moja usta,
zdrav razum u srce i moć u ove ruke.

Kuća tvojih svetosti neka je uvijek sveta
i neka te poznaju svi narodi.
Svatko neka te prizna govoreći: ‘Ovo je Bog
čija je vlast svuda i koji je svemoguć.’«