Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
O cholicho blude / chi chaſu doſcaſna
Brez razbora ſude / chachono iza ſna.
Clouich bo to nezna / acho neocituie
Gnemu chi ſfacha ſna / i ſfud goſpoduie.
Chragl tacho giduie / ſunce ſfitla lica
Na zapad minuie / za more ſchri nica.*Vciniſe noch.
Noch iure podtica / da narod ziuine
Clouich / zuir / i ptica / puſtif teg pocine.
Sam of do iſtine / pripun rogobore
Lezech na perine / uſnuti nemore.
Oime moi nebore / goſpodſtuo cat prudi?
Nebdi ſad nitchore / tebe miſal trudi.
Chachono chad bludi / ſobom ſimo tamo*Prilicha.
Biſan pas meu gludi / poiti neumi chamo.
Nerſe uarti ſamo / ter ugiſti prezi.
Onamo ouamo / ciriſe i rezi.
Tachot of chi lezi / miſlechi ſaſfima
Niſtare netezi / a pochoia nima.
Glauom ſfuda chima / i ſobom priurachia
Poſazmi ocima / da ſanſe odurachia.
Iereſe naurachia / pecal chaga charti /
Ter ſchupoſt pribachia / ſfe htechi odarti.
Sfeioi dai pozarti / ca zeli od ſfita /*Schupoſt nigdar ſita:
Li nechie do ſmarti / nigdare bit ſita.
Suvremeni slovopis – transkripcija
O, koliko blude ki kažu došasna,
brez razbora sude, kakono iza sna!
Človik bo to ne zna ako ne očituje
njemu ki svaka zna i svud gospoduje.
Kralj tako jiduje, Sunce svitla lica
na zapad minuje, za more skri nica.*Učini se noć.
Noć jure podtica da narod, živine,
človik, zvir i ptica, pustiv teg, počine.
Sam ov, do istine, pripun rogobore,
ležeć na perine, usnuti ne more.
Ojme, moj nebore! Gospodstvo ča t’ prudi?
Ne bdi sad nitkore, tebe misal trudi.
Kakono kad bludi sobom simo-tamo*Prilika.
bisan pas meju ljudi, pojti ne umi kamo,
ner se varti samo ter ujisti preži:
onamo, ovamo, ciri se i reži,
Tako t’ ov, ki leži misleći, sasvima
ništare ne teži, a pokoja nima:
glavom svuda kima i sobom privraća.
Posažmi očima, da san se odvraća
jere se navraća pečal ka ga karti,
ter skupost pribaća sve hteći odarti.
Sve joj daj požarti ča želi od svita,*Skupost nigdar sita.
li neće do smarti nigdare bit sita.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
O, kako se varaju oni koji proriču budućnost,
bezumno sude, kao iz sna!
Jer čovjek to ne može znati ako mu ne otkrije
onaj koji sve zna i vlada posvuda.
Kralj tako bjesni, Sunce svijetla lica
zalazi na zapadu, iza mora se ničice sakrilo.*Pala je noć.
Noć već potiče da narod, stoka,
čovjek, zvijer i ptica ostave posao i odmore se.
Samo on, doista, prepun nemira,
ležeći na postelji, ne može zaspati.
Jao, moj jadniče! Kakva ti je korist od vlasti?
Nitko sad ne bdije, a tebe misli muče.
Kao kad bijesan pas luta amo-tamo*Poredba.
među ljudima i ne zna kamo bi pošao,
nego se samo vrti te vreba da ujede:
onamo pa ovamo pokazuje zube i reži.
Upravo tako ovaj, koji zamišljen leži,
baš ništa ne radi, a nema mira:
posvuda vrti glavom i okreće se.
Zatvara oči, ali san ne dolazi
jer se vraća nevolja koja ga stalno lomi:
pohlepa u njemu sve glasnije tutnji želeći sve uzeti
sebi. I ako joj daš da poždere sve što želi na*Pohlepa nikad nije sita.
svijetu, ipak do smrti neće nikad biti sita.