Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Zato da neſtruſi / nami pomarmgnanie
Cinte / ner da ſchgluſi / niſcho ponizanie.
Gouore / charanie / bozie to ieſt magne
Ner naſce zgriſcanie / i naſce pogagne.
Bognas bie hlagne / nere doſtoimo /
Sarcno na nas zuagne / dagaſe boimo /
Da grih oſtauimo / da bogli biuamo /
A ne da zgubimo / ca na ſfit imamo.
Poſcadſci chgnoi tamo / i Ozia ſliſca
Tui ric / cha ne ſamo / da uechie gnim miſca
Niſtar magne niſca / uiſocho hualu gne
Cha nicchie neſgriſca / ca biſce iſtine ſe.
Zaiedno ſpopi ſte / riſcr ſfeſu praue*Ozia ſpopi pohualiſce charanie Iuditino:
Iudita rici te / ches rechla / ſad zdraue
Da budu darzaue / i mi moli za nas /
Sfetoſchi tue ſlaue / znaneſu po ſfit fas.
Ona rece danas / caſam rechla godi /
Chacho zna ſfachi nas / od boga da ſhodi /
Tacho po ſei ſchodi / hochiete uidit ſtuar
Chu miſal ma ſuodi / da ni ner bozgi dar.
Sada imite uar / uiſgnega moliti
Da ruchu mu proſtar / raci to ſtuoriti.*Iudita dagim red da zagnu mole i ſu noch
propuſte uancha grada:
Oſtaute hotiti / znati miſal moiu.
Na uratoh ſiditi / hochiete noch ouu.
Suvremeni slovopis – transkripcija
Zato da ne strusi nami pomarmnjan’je,
činte, ner da skljusi nisko ponižan’je,
govore: karan’je Božje to jest manje
ner naše zgrišan’je i naše poganje.
Bog nas bije hlanje nere dostojimo,
sarčno na nas zvanje da ga se bojimo,
da grih ostavimo, da bolji bivamo,
a ne da zgubimo ča na svit imamo.«
Pošadši k njoj tamo, i Ozija sliša
tuj rič, ka, ne samo da veće njim miša,
ništar manje niša visoko hvalu nje,
ka nišće ne sgriša ča biše istine se.
Zajedno s popi ste, riše: »Sve su prave,*Ozija s popi pohvališe karan’je Juditino.
Judita, riči te ke s’ rekla sad. Zdrave
da budu daržave i mi, moli za nas,
svetošći tve slave znane su po svit vas.«
Ona reče: »Danas ča sam rekla godi,
kako zna svaki nas, od Boga da shodi.
Tako po sej škodi hoćete vidit stvar
ku misal ma svodi da ni ner Božji dar.
Sada imite var Višnjega moliti
da ruku mu prostar rači to stvoriti.*Judita da jim red da za nju mole i su noć
propuste vanka grada.
Ostavte hotiti znati misal moju,
na vratoh siditi hoćete noć ovu.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Stoga kako nas ne bi upropastilo naše
gunđanje, svi se duboko ponizimo
govoreći: kazna Božja manja je
od našega sagrešenja i našega poganstva.
Bog nas udara blaže nego što zaslužujemo,
ljubazno nas opominje da ga se bojimo,
da ostavimo grijeh, da postanemo bolji,
a ne da izgubimo ono što imamo na ovome svijetu.«
Pošavši onamo k Juditi, i Ozija je slušao
te riječi, koje, iako su ga još više uznemirile,
ipak su visoko dizale njezinu hvalu. Ona ništa nije
pogrešno rekla, nego ono što je bila prava istina.
Ozija je stajao sa svećenicima i svi su zajedno rekli:*Ozija sa svećenicima hvali Juditino prekoravanje.
»Judita, sve je točno što si sad rekla, moli za nas
da ostanemo zdravi i mi i naše zemlje jer su
svetosti tvoje slave poznate po cijelome svijetu.«
Ona je odgovorila: »Što sam god danas rekla,
kako svatko od nas zna, došlo je od Boga.
Tako ćete, nakon ove nevolje, vidjeti da je misao
koja se stvara u mojoj glavi ništa drugo nego Božji dar.
Sad se pobrinite da se molite Višnjemu
da mi dopusti to izvršiti i da vodi moju ruku.*Judita im zapovjedi da se za nju mole i ovu noć
probdiju izvan grada.
Nemojte se truditi doznati moju zamisao,
nego prosjedite ovu noć na vratima.