Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Nebitgih ſtrah ni ſtid / ſfe toi uciniſce
Cagim pop ſfet iſid / piſcuchi ueliſce
V gradu uapiſce / ſmogleniem prihilim*Boguſe iaſce priporucati:
Terſe poniziſce / ſfi poſtom negilim.
Popoue ios zatim / plechia ſua odiſce
Vriciſchiem tim oſtrim / ter ſuze roniſce.*Cilici haruacchiſe zoue urichiſchie:
Ditcicu proſtriſce / prama templu boziem /
A oltar pochriſce / zgora ciliciem.
Tad ſfi iednim uapiem / moglahu gouore /*Molitua pucha Ieroſolimſchoga:
Boze choga u ſfem / chripoſt ſfacha more /
Pozrinas od zgore / i glaſe naſce cui /
Ter chinas ſad more / ſtrahou nas obarui.
Ti nedai da ouui / pogibil prime puch
Puch oui tuoi choiui / dat miſli gluti uuch.
Iachoſt od tuoih ruch / oblomi ouoga
Oruzie / ſtrile / luch / chi nectuie boga.
A nedai da tuoga / grada ſtan primiſti
I templa ouoga / oltar oneciſti.
Sfagdanſe nagn miſti / za ſlauu tuoiu tou
Zartia / chono ciſti / griſcniche od grihou.*Zartia ſacrificia.
Vidiſli chacho ou / po ſfitu techuchi
Loui charuaui lou / deruchi / chogluchi /
I grade oruchi / ti leroſolime
Vbran cufaiuchi / daiu neobime /
Suvremeni slovopis – transkripcija
Ne bi t’ jih strah ni stid, sve toj učiniše
ča jim pop svet i sid pišući veliše.
U gradu vapiše s moljen’jem prihilim*Bogu se jaše priporučati.
ter se poniziše svi postom nejilim.
Popove još zatim pleća sva odiše
vrićišćem tim oštrim ter suze roniše.*Cilicij harvacki se zove vrićišće.
Ditčicu prostriše prama templu Božjem,
a oltar pokriše zgora cilicijem.
Tad svi jednim vapjem moljahu govore:*Molitva puka jerozolimskoga.
»Bože, koga u svem kripost svaka more,
pozri nas odzgore i glase naše čuj
ter, ki nas sad more, strahov nas obaruj.
Ti ne daj da ovuj pogibil prime puk,
puk ovi tvoj, kojuj dat misli ljuti vuk.
Jakost od tvojih ruk oblomi ovoga
oružje, strile, luk, ki ne čtuje Boga.
A ne daj da tvoga grada stan primisti
i templa ovoga oltar onečisti!
Svagdan se na nj misti za slavu tvoju tov
žartja, kono čisti grišnike od grihov.*Žartja: sacrificia.
Vidiš li kako ov, po svitu tekući,
lovi karvavi lov, derući, koljući
i grade orući? Ti Jerozolime
ubran čuvajući da ju ne obime
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Nije ih bilo ni strah ni stid, učinili su sve ono
što im je u pismu zapovjedio sveti sijedi svećenik.
U gradu su skrušenom molitvom zazivali Boga*Počeli su se preporučivati Bogu.
i svi su iskazivali poniznost potpunim postom.
Svećenici su, zaodjenuvši pleća
grubom kostrijeti, ronili suze.*Cilicij se hrvatski naziva vrićišće (kostrijet).
Dječicu su polegli prema Božjemu hramu,
a oltar odozgo pokrili kostrijeti.
Tada su svi jednim vapajem molili govoreći:*Molitva jeruzalemskoga puka.
»O, Bože, ti čija snaga u svemu može sve,
pogledaj nas odozgo i čuj naše glasove,
izbavi nas od strahova koji nas sada more.
Ne daj da narod, ovaj tvoj narod, podnese
ovu pogibelj kojoj ga misli izložiti ljuti vuk.
Snaga tvojih ruku neka slomi oružje,
strijele i luk onoga koji ne štuje Boga.
Ne daj da premjesti sjedište tvojega grada i onečisti
oltar ovoga hrama! Svaki se dan za tvoju slavu na
njega stavljaju tovljene životinje za žrtvu paljenicu,
koja čisti grešnike od grijeha.*Žrtve: sacrificia.
Vidiš li kako Holoferno jureći po svijetu
vodi krvavi lov, pljačkajući, koljući i
rušeći gradove? Ti obrani Jeruzalem
pazeći da ga on ne opkoli