Izvorni slovopis – transliteracija (1521.)
Chgnige Marcha Marulichia ſplichianina /
uchih ſe uzdarzi Iſtoria od ſfete Iudite
u ſceſt libri razdiglena
naſlauu boziu pocignu.
Libro paruo.
DICHE Ter huaglenia / preſfetoi Iuditi
Sminagne ſtuorēia / hochiu gouoriti.
Zatochiu moliti / Boze tuoiu ſuitloſt /
Nehtimi chratiti / u tom punu miloſt.
Tis on chi da chripoſt / ſfachomu dilu gne.
Igne chipu lipoſt / ſpocteniem ciſtigne.
Ti poni ſad mene / tacho iur napraui
Iazich da pomene / ca miſal pripraui.
Vdahni duh praui / umni glubaf tuoia
Da ſobō netraui / uechie pamet moia.
Bludechi ozoia / zdruzbō ſtarih poet / *Poet poeteſe zouu chipiſu uerſe.
Boge ctoua choia / chimi ſuit biſce ſpet
Da tis nadaſfe ſfet / iſtinni Boze moi
Ti daies ſlatcho pet / uernimſi ti pochoi
A ne ſchup trichrat troi / diuiccha ochola /*Trichrat troi deuet biſce bozic imeiugnimi
Apollo ſchitarō chih poeti priziuahu na pomoch
datāia ali chantania gnih ueras:
Pridauſci ios ubroi / ſchitarom Apola.
Vzduigni od zdola / glas moi chnebu gori /
Gdi tuoga priſtola / ctuiu ſfetih zbori.
Da der utuem duori / budeti uſliſcan
Dochol izgouori / od Iudite piſan.
Grad ueli Egbatan / ſazida iſredi
Chragl huale pohuatā / Arphaxat od Medi /
Pochol iur pogledi / da ulada narodom
Preza ſuoie zledi / chih podbi podſobom.
Suvremeni slovopis – transkripcija
Knjige Marka Marulića Splićanina
u kih se uzdarži ištorija od svete Judite
u šest libri razdiljena
na slavu Božju počinju.
Libro parvo
Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi!
Smina nje stvoren’ja hoću govoriti.
Zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost:
Ne htij mi kratiti u tom punu milost!
Ti s’ on ki da kripost svakomu dilu nje
i nje kipu lipost s počten’jem čistinje.
Ti poni sad mene tako jur napravi
jazik da pomene ča misal pripravi.
Udahni Duh pravi u mni ljubav tvoja,
da sobom ne travi veće pamet moja,
bludeći ozoja z družbom starih poet,*Poet. Poete se zovu ki pišu verse.
boge čtova koja, kimi svit biše spet.
Da ti s’ nadasve svet, istinni Bože moj,
ti daješ slatko pet, vernim si ti pokoj,
a ne skup trikrat troj divička okola,*Trikrat troj. Devet biše božic i meju njimi
Apolo s kitarom, kih poeti prizivahu na pomoć
datan’ja ali kantan’ja njih veras.
pridavši još u broj s kitarom Apola.
Uzdvigni odzdola glas moj k nebu gori,
gdi tvoga pristola čtuju svetih zbori,
da der u tvem dvori bude ti uslišan
dokol izgovori od Judite pisan.
Grad veli Egbatan sazida i sredi
kralj hvale pohvatan Arfažat od Medi
pokol jur pogledi da vlada narodom,
preza svoje zledi kih podbi pod sobom.
Prilagodba na suvremeni hrvatski jezik
Na slavu Božju počinje
knjiga Marka Marulića Splićanina
u kojoj se nalazi pripovijest o svetoj Juditi
podijeljena u šest pjevanja.
Prvo pjevanje
Slava i hvala presvetoj Juditi!
Želim govoriti o njezinim hrabrim djelima.
Zato molim, Bože, tvoju svjetlost:
nemoj mi u tome uskraćivati punu milost!
Ti si onaj koji je dao čestitost svakomu njezinu djelu
i ljepotu njezinu tijelu s vrlinom čistoće.
Dakle, ti me sad učini takvim da jezik
može ispripovjediti što sam oblikovao u mislima.
Neka tvoja ljubav udahne stvarni Duh u mene,
tako da moj um više ne griješi
previše lutajući s družbom starih pjesnika,*Pjesnici (poete) su oni koji pišu stihove.
što je štovala poganske bogove, koji su zarobili svijet.
Jer ti si nadasve svet, istinski Bože moj,
ti omogućuješ slatko pjevanje, ti si mir vjernicima,
a ne skup od triput po tri djevice u kolu,*Triput po tri: Bilo je devet božica (muza), među kojima je bio
Apolon s kitarom. Njih su pjesnici prizivali da im pomognu
pri skladanju ili pjevanju svojih stihova.
kojemu se pribraja još i Apolon s kitarom.
Podigni moj glas k nebu,
gdje zborovi svetaca štuju tvoje prijestolje,
da ga se na tvojemu dvoru sluša
dok ne izgovori ep o Juditi.
Slavohlepni Arfaksad, kralj Medije,
sazidao je i uredio velegrad Ekbatanu
nakon što se uvjerio da može vladati narodima,
koje je pokorio bez svojih gubitaka.
